Predstavljanje
Ja sam Lea Tatai, pohađam treći razred Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, grafički smjer. Bavim se umjetnošću, a vama sam značajna jer sam lani osvojila prvo mjesto iz engleskog jezika na državnoj razini u kategoriji drugih razreda strukovnih škola.
Zašto si odabrala baš to čime se sada baviš?
Odmalena mi umjetnost predstavlja konstantu u životu, nešto čime bih se, neovisno o trenutačnim događanjima i interesima, voljela baviti do kraja života. Prije sam mislila da će umjetnost biti samo hobi, ali kada je došlo vrijeme za upise, shvatila sam da me ništa drugo ne zanima toliko pa sam se upisala u umjetničku školu. Engleski jezik i jezici općenito, rečeno mi je, oduvijek mi idu, vjerojatno zbog izloženosti internetu od mlade dobi.
Uspjesi na natjecanjima iz engleskog i ljubav prema jeziku
Godine 2017., 2018. i 2019. išla sam na županijsku razinu Pčelice Spelice, gdje sam druge dvije godine zaredom osvojila drugo mjesto. Godine 2019. također sam sudjelovala na međunarodnom Hippo natjecanju, gdje sam dogurala do finala i osvojila šesto mjesto. Išla sam i na natjecanja iz tehničke kulture, no, nažalost, nisam više u toj struci.
Vještina vjerojatno proizlazi iz izloženosti jeziku od rane dobi, ali ljubav je čisto naučena. Za to imam zahvaliti učiteljici Moreni Lalić, koja je predmet za mene, perfekcionističko dijete, pretvorila u igru i naučila me da zavolim rad i učenje.
Veza s Jugom 2
Rođena sam na Jugu 2 pa ga i dan-danas znam kao vlastiti dlan, unatoč tome što ne živim tamo već neko vrijeme.
Veza s Tinka školom
Tinka je moja osnovna škola, gdje sam provela djetinjstvo. Tamo su svi profesori koji su me poticali da se poboljšam i zato sam njima, i cijeloj Tinki, vrlo zahvalna.
Najljepša uspomena na Jug 2
Vjerojatno šetnje uz Bajer, najljepši način za ubiti vrijeme. To i druženje ispred zgrade mojih prijatelja ili polazak na posao s mamom.
Najljepša uspomena na Tinku
Nema jedne konkretne uspomene, ali većina se definitivno veže uz moje bivše učitelje/učiteljice (s nekima se i dan-danas čujem!). Specifično onih nekoliko koji su prepoznali da moje znanje ima potencijala za nešto više od gradiva, koji su na sebe uz kurikulum preuzeli dodatnu težinu posvećivanja pažnje meni, koji su me učili sve dokle god sam znala učiti. Po meni, to razlikuje fenomenalnog učitelja od osrednjeg – učitelj kojemu je stalo da učenik ne samo razumije predmet već ga i zavoli, učitelj koji će onda dalje njegovati tu ljubav i davati materijale za daljnje usavršavanje. Smatram da, ako učitelj voli svoj posao, uvijek treba tako postupiti.
Morena Lalić i Srećko Ivković, među ostalima (tu valja spomenuti i Ljerku Vugreniček Surlu i Domagoja Šokčića, tada mog profesora iz likovnog, zbog kojeg sam se osjećala važno u ulozi umjetnika), promijenili su tijek mog osnovnoškolskog obrazovanja, a samim time i tijek mog života. Bez njih vjerojatno ne bih znala što znači biti strastven, ili barem ne bih mogla usmjeriti prioritete.
Što smatraš zaslužnim za svoj uspjeh?
Primarno valja prepoznati da si si sam dao truda i biti ponosan na sebe, ali ja iz engleskog vjerojatno ne bih znala ništa dalje od prosječnoga da profesorica Morena Lalić nije davala konstantnu, beskrajnu podršku. Imala sam sreću u životu upoznati više takvih predivnih ljudi koji nisu odustali od mene niti odlučili za mene da ‘znam dovoljno’ pa mi dali 5 i otišli k drugoj klupi. Tu je naravno i moja obitelj, moja mama, na koju se uvijek mogu osloniti da će biti tamo za mene.
Gdje se vidiš za 10 godina?
Za 10 godina… joj… pa to je 27. Teško je uopće vidjeti se u toj dobi. Ja sam vječno dijete. Ipak, jedino se mogu nadati da će se moje ambicije sve ispuniti, koliko god raznolike bile, pa ću tako crtati svoje blesave crteže za razne projekte koji me zanimaju, usput možda pričati neke svoje priče, ali glavno je da ta strast ne izumre. Sumnjam da hoće – ja i umjetnost smo srodne duše. Osim toga, voljela bih ući u STEM – voljela bih biti geolog i arheolog te više znati o inženjerstvu, možda ga jednog dana primijeniti na umjetnost.
Što je tvoja inspiracija?
Opet, nema jedne konkretne. Valjda mi je inspiracija cijelo čovječje stvaralaštvo dosad, koje je proizašlo isključivo i samo iz strasti. Svi ljudi koji su nekoć bili netko i nešto, svi ti sada velikaši koji su tijekom života škrabali po svojim platnima, povlačili linije svojim perom po papiru ili pak poput znatiželjnog djeteta istraživali prirodu jer ih je jedino to i zanimalo.
Imaš li prijedlog za napredak Juga 2?
Ne živim tu već neko vrijeme pa tako nisam upoznata s aktualnim problemima, ali nikome ne bi smetao otvoreniji um.
Poruka mladima
Mislim da je važno da djeca prvotno imaju nekakvu strast (savršena riječ) pobuđenu u njima i da imaju okolnosti da je dalje njeguju. Jedino što vam znam reći, a da je vama možda značajno, jest da je ključno imati nešto što vas gura dalje. Bilo to kuhanje, pisanje, ma bilo što – ako je vama to za život neophodno, nikada nemojte to kompromitirati. Ja znam da ja ne bih mogla. Također, važno je imati otvoren um i ne odrasti prebrzo.
Najnoviji komentari